Staroslavenski i "ruski" jezik u hrvatskoglagoljskim liturgijskim tekstovima
Na tekstovima šest odabranih psalama iz Kosinjskoga brevijara (1491) i Karamanova Bukvara (1753) proučavaju se jezične mijene do kojih je došlo a) prirodnim razvitkom liturgijskog jezika u dodiru sa živim govorom priređivača tekstova i b) ciljanim zahvatima sa svrhom istočnoslavenizacije hrvatskogla...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
Catholic Faculty of Theology Đakovo
2010-01-01
|
| Series: | Diacovensia |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/79669 |
| Summary: | Na tekstovima šest odabranih psalama iz Kosinjskoga brevijara (1491) i Karamanova Bukvara (1753) proučavaju se jezične mijene do kojih je došlo a) prirodnim razvitkom liturgijskog jezika u dodiru sa živim govorom priređivača tekstova i b) ciljanim zahvatima sa svrhom istočnoslavenizacije hrvatskoglagoljskih liturgijskih tekstova. Najveća se pozornost posvećuje – na grafijsko-fonološkoj razini – pisanju i refleksima jata i poluglasova, a na morfološkoj – sklonidbi imenica. Zamjetna je dvostruko češća uporaba grafema ê u Kar nego u Kos kao i postojanje dviju funkcionalno različitih slovnih inačica jata. Tzv. istočnoslavenizacija u Kar osobito dolazi do izražaja u refleksu o (< ъ), koji prevladava u brojnim prefiksima i prijedlozima: sogrêšihь, vozljubihь, vo utrobê, predo mnoû, ko oltaru itd. U oblicima imenica, kao i ostalih vrsta riječi, znatno je manje razlika između Kos i Kar negoli na fonološkoj razini. |
|---|---|
| ISSN: | 1330-2655 1849-014X |