| Summary: | U otežanim gospodarskim uvjetima s problemom velike nezaposlenosti u općoj populaciji, osobe s invaliditetom vrlo se teško zapošljavaju. Njihovo obrazovanje i osposobljavanje za rad nije u skladu s potrebama tržišta. Uglavnom se obrazuju (osposobljavaju) za zanimanja koja se više nigdje ne traže, najčešće su informatički neobrazovani, što je u današnjim uvjetima gotovo nepremostiva prepreka zapošljavanju. S gledišta pojedinca, od obrazovanja se očekuje da bude sredstvo za zadovoljenje niza životno važnih potreba i ostvarivanja socijalnih uloga, što ono u stvarnosti najčešće nije. Paradoksalno je da obrazovanje za osobe s invaliditetom ponekad postaje dodatni izvor frustracija i nezadovoljstva, a katkad i prepreka za ostvarivanje nekih prava u sustavu socijalne skrbi i drugim sustavima. Prema koncepciji socijalne isključenosti nezaposlenost kroz dulji vremenski period, što se osobama s invaliditetom uglavnom događa, vodi u siromaštvo i socijalnu izolaciju osoba koje su joj izložene.
|
|---|
