Teološko-pastoralni časopisi u Austriji - povijesni pregled

• Main Author: Rudolf Zinnhobler
• Format: Article
• Language: deu
• Published: Catholic Faculty of Theology Đakovo 1998-01-01
• Series: Diacovensia
• Online Access: https://hrcak.srce.hr/file/63367

Namjera je članka razmotriti povijesni kontekst i konkretnu ulogu niza časopisa za teologiju i pastoral u Austriji. Pojedinačno će biti obrađeni: Theologisch-praktische-Quartalschrift (1848. ss.) iz Linza, Hippolytus (1858. 1864.) iz St. Pöltena kao i Konferenzblatt iz Brixena (1889. ss.) koji nadilazi današnju Austiju, te Theologisch-praktische Monatsschrift (1891.-1920.) iz Passaua. Na taj su se način postići šira osnova da se pokažu paralele i povezanosti. Na koncu bit će spomenuti i Der Seelsorger i Diakonia. Prvi je osnovan 1925. godine u Beču i 1970. se spojio s njemačko-švicarskim Diakonia. Podnaslov Internationale Zeitschrift für die Praxis der Kirche treba shvatiti kao obogaćenje dušobrižničke prakse u duhu 2. Vatikanuma. Želi se pokazati da je nastanak teološko-pastoralnih časopisa povezan s procesom emancipacije Crkve. Iako je već u vrijeme apsolutne države bilo pokušaja za osnutak teoloških časopisa (Theologisch praktische Monatsschrift iz Linza), oni su stvarno mogli procvasti tek u klimi slobode (slobode tiska). Stoga je razumljivo, da takve publikacije, s jedne strane pozdravljaju novu slobodu, a s druge njeguju crkvenu obnovu. Odlučni događaji (revolucija 1848., ultramontanizam, socijalni pokret, modernizam, Drugi vatikanski sabor i sl.) zrcale se skoro uvijek i u časopisima, iako ima i izostavljenih problema. Tako, za razliku od Theologisch-praktische Quartalschrift iz Linza, Konferenzblatt iz Brixena ne raspravlja o nacionalsocijalizmu. Novonastalim pitanjima nakon Drugog vatikanskog sabora pozabavili su se svi postojeći časopisi (iako u različitom omjeru), Diakonia je svakako to najjasnije učinila. Vrlo važan poticaj za osnivanje teološko-pastoralnih časopisa i osnivanje svećeničkih i pastoralnih konferencija, kako se već može ustanoviti na svim obrađenim časopisima koji su u 19. stoljeću zaživjeli. Promjenom crkvenih struktura mijenjala se i usmjerenost časopisa. Oni u novije vrijeme nisu više smjeli biti usmjereni samo na svećenike, nego i na laike (na laičke teologe). Teologija je naspram prakse došla u isto vrijeme u prvi plan, ali se nije izgubila veza s praksom. Budući da se u spomenutim časopisima radilo o primjeni teologije u praksi, časopisi su stajali i stoje na razne načine i vrste u vezi s teološkim fakultetima, barem u smislu da profesori sudjeluju u uredništvu, ili su nazočni kao suradnici. Kao neposredni organi teoloških učilišta od početka mogu se spomenuti Theologisch-praktische euartalschrift iz Linza od 1861. i Konferenzblatt iz Brixena. Ali i Hippolytus iz st. Pöltena ili Theologisch-praktische Quartalschrift iz Passaua pokazuju usku povezanost sa mjesnim teološkim učilištima. Očito je također kako na uspjeh ili neuspjeh jednoga časopisa utječu, s jedne strane okolnosti, a s druge zauzetost pojedinih osoba. Poremećaje je donio npr. Prvi svjetski rat, jer se financijsko stanje pogoršalo a politička karta se promijenila. Često je o pojedincu ovisilo hoće li časopis izlaziti (St. Pölten, Passau) ili hoće li opstati (Linz, Brixen). I naklonost ili nenaklonost mjesnog biskupa je djelovala. Danas se u nastaloj medijskoj mnogovrsnosti teološki časopisi moraju samopotvrditi. U novim okolnostima bit će potrebno pronaći mjesto koje će osigurati preživljavanje, ali i primjenu teologije u praksu i na taj način izgrađivati Crkvu.