| Summary: | Cilj je istraživanja bio provjeriti Paulhusovu (2002) pretpostavku o mogućnosti odvajanja egoističkoga od moralističkoga socijalno poželjnoga odgovaranja (SPO) na nesvjesnoj i svjesnoj razini. U istraživanju je sudjelovalo 206 studenata koji su ispunjavali petofaktorski upitnik ličnosti (IPIP 100) u tri zavisne situacije: situaciji iskrenog odgovaranja, situaciji poticanoga egoističkog i situaciji poticanoga moralističkog iskrivljavanja. Uz sudionike, u istraživanju su sudjelovale i po četiri njima bliske osobe, čiji je zadatak bio procijeniti ličnost sudionika na česticama IPIP100 upitnika. Provjeru mogućnosti odvajanja egoističkog od moralističkog SPO-a proveli smo korištenjem mjera diskrepancije na pet dimenzija ličnosti – reziduala dobivenih parcijalizacijom procjena bliskih osoba iz samoprocjena u situaciji iskrenog odgovaranja koji upućuju na nesvjesno SPO te reziduala dobivenih parcijalizacijom samoprocjena ličnosti u situaciji iskrenog odgovaranja iz samoprocjena ličnosti u situaciji iskrivljavanja odgovora koji upućuju na svjesno SPO. Dobiveni su rezultati pokazali da mjere diskrepancije ne tvore očekivane faktore egoističkog i moralističkog SPO-a. Reziduali ličnosti koji upućuju na nesvjesno SPO tvorili su jedan jedinstveni faktor dok su mjere diskrepancije koje upućuju na svjesno SPO tvorile dva faktora, ali njihove su saturacije mjerama diskrepancije pet dimenzija ličnosti sugerirale da se ne radi o očekivanim faktorima egoističkog i moralističkog iskrivljavanja. Ovakvi rezultati ne sugeriraju mogućnost odvajanja egoističkog od moralističkog SPO-a ni na nesvjesnoj ni na svjesnoj razini.
|
|---|
