| Summary: | Djelovanje socijalnih aktivista, najčešće žena, u zbrinjavanju djece stradalnika 2. svjetskog rata značajno je pridonijelo konačnom uspostavljanju socijalnog rada kao profesije u Hrvatskoj 1952. godine osnutkom Više škole za socijalne radnike u Zagrebu. U ovom prilogu to djelovanje je ilustrirano opisom rada Diane Budisavljević koja je u razdoblju 1941. do 1945. potaknula i organizirala spašavanje iz logora, sudjelovala u zbrinjavanju te vodila sustavne podatke o oko 12.000, uglavnom pravoslavne, djece. Činila je sve da sačuva identitete djece i tako omogući njihov povratak obiteljima. Ovako osmišljen rad predstavlja praksu pomaganja u skladu sa suvremenim aspektima primjene Konvencije o pravima djeteta kad se radi o djeci u ratu, koja je donesena mnogo godina kasnije. Iako svoje djelovanje nije započela s idejom "da radi socijalni rad", Diana Budisavljević kao nezavisna socijalna aktivistica je jedna od preteča suvremenog socijalnog rada u Hrvatskoj u promicanju i zastupanju ljudskih prava marginaliziranih skupina i organizaciji rada temeljem dobro dokumentirane prakse.
|
|---|
