ODSTUPANJA OD NAČELA JEDINSTVA NASLJEĐIVANJA U UREDBI EU-a O NASLJEĐIVANJU

• Main Author: Katarina Knol Radoja
• Format: Article
• Language: English
• Published: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Law 2019-07-01
• Series: Pravni Vjesnik
• Online Access: https://hrcak.srce.hr/ojs/index.php/pravni-vjesnik/article/view/8189

Nasljeđivanje bi trebalo biti uređeno predvidljivim pravom koje je s njime blisko povezano. Radi izbjegavanja fragmentacije nasljeđivanja i pravne sigurnosti, to bi pravo trebalo uređivati cjelokupno nasljeđivanje, odnosno, cijelu ostavinu, bez obzira na to je li ta imovina pokretna ili nepokretna i je li smještena u nekoj državi članici Europske unije ili u državi koja nije njezina članica, odnosno trećoj državi. Uredba (EU) br. 650/2012 o nasljeđivanju u većini slučajeva slijedi navedenu ideju načela jedinstva nasljeđivanja, međutim, od nje odstupa prije svega kada su u postupak nasljeđivanja uključene treće države. Naime, u slučajevima povezanim s trećim državama, uspostavljanje podudarnosti između nadležnosti i mjerodavnog prava pokazalo se nemogućim, budući da raspodjela nadležnosti među sudovima država članica sukladno toj Uredbi ne uzima u obzir mogućnost da u takvim slučajevima imaju potpunu nadležnost sudovi trećih država s kojim nasljeđivanje ostvaruje značajnu povezanost. U tim slučajevima stoga može doći do fragmentacije nasljeđivanja podjelom nadležnosti na sudove države članice i sudove trećih država, a što sa sobom nosi opasnost paralelnih postupaka s moguće različitim ishodima. Cilj rada je analizirati u kojim sve slučajevima na temelju Uredbe o nasljeđivanju dolazi do fragmentacije nasljeđivanja i jesu li takva odstupanja opravdana te predložiti moguća rješenja. Zaključno se stoga predlažu izmjene koje bi omogućile strankama da se sporazume da su sudovi trećih država odabranog prava i nadležni za rješavanje pitanja nasljeđivanja, pod uvjetom da su ti sudovi tada nadležni za odlučivanje o nasljeđivanju u cjelini. Osim toga, uvođenje u Uredbu o nasljeđivanju posebnih pravila o priznavanju i izvršenju odluka o nasljeđivanju donesenih od sudova trećih država osiguralo bi veću razinu ujednačenosti u tretiranju trećih država u odnosu na države članice Europske unije i time osiguralo i veći stupanj uvažavanja jedinstvenog pristupa nasljeđivanju kao jednog od njegovih temeljnih načela.