Promjene u naseobinskom sustavu kasnorimske Dalmacije: tragovi u toponimiji

• Main Author: Slobodan Čače
• Format: Article
• Language: deu
• Published: Hrvatska Akademija Znanosti i Umjetnosti 1998-01-01
• Series: Folia Onomastica Croatica
• Subjects: Kasna antika; rani srednji vijek; toponimi; promjene u sustavu naseljavanja
• Online Access: https://hrcak.srce.hr/file/265788
• ISSN: 1330-0695; 1848-7858

Za proučavanje toponimije predhrvatskog podrijetla vrednovanje promjena u sustavu naseljnosti tijekom posljednjih stoljeća života rimske Dalmacije može imati posebno značenje. Središnja naselja hrvatskog ranog srednjeg vijeka većinom n i s u nastala na mjestima gradova cvatućeg rimskog razdoblja, već se razvijaju iz utvrđenih naseobina kasne antike (odnosno ranobizantskog doba): Knin, Biograd, Klis i dr. Naslućujući obrise preobrazbi u sustavu naseljenosti, dobijamo i važne odrednice u toponomastičkim prosudbama, te u nekim slučajevima, i u etimološkim ispitivanjima. Autor ovdje razmatra primjere (1) toponima Kotor (i sličnih) te (2) toponima vjerojatno postalih od lat. labes. Obje skupine su povezane s imenovanjem utvrđenih mjesta i pokazuju značajnu povezanost s kasnom antikom. 1. Kotor. Najpoznatiji je primjer grad Kotor (Boka) čije je ime zabilježeno još koncem antike, kada grad i nastaje, a izvodi se od *cataro-. Slična su imena triju kaštela zapadne Darđanije (Prokopije): * Kat era. S ovim se povezuju Kotorac kod Sarajeva, poznat u 10. st., arheološki definiran kao prapovijesna gradina i kasnoantički refugij, zatim grad Kotor (sjev. Bosna, 14. st.) i nekoliko imena sela u sjeverozapadnoj Bosni i istočnoj Hrvatskoj. Mayerova indoeur. etimologija (*qat- ‘flechten, Flechtwerk’) je prihvatljiva, no ovdje se insistira na činjenici da je riječ o imenovanjima s konca antike, što upućuje na zaključak daje ishodište u apelativu koji je živ u jeziku Ilirika toga doba; autohtono podrijetlo je vjerojatno. 2. Imena postala od lat. labes. Ključno značenje imaju potvrde u dubrovačkim spisima iz 13. st. koji potvrđuju daje apelativ lave (i si.) od lat. labes živ i produktivan u “mikrotoponimiji”. Razmatraju se veze s imenom kaštela Lavčan (Gradac, Makarsko primorje), možda potvrđenim već u 10. st. (arheološki potvrđeni kasnoantički ostaci), uz usporedbu s oronimom Lovćen (Crna Gora) te srodne tvorbe u Italiji. Kasnoantičko postanje naslućuje se i u imenu kaštela Lab (dio utvrde Knina) i drugdje.