Lik svećenika u Glasniku/Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije

• Main Author: Đuro Hranić
• Format: Article
• Language: deu
• Published: Catholic Faculty of Theology Đakovo 1998-01-01
• Series: Diacovensia
• Online Access: https://hrcak.srce.hr/file/63363

Autor je svoje izlaganje o liku svećenika kroz 125-godišnju povijest Glasnika/Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije podijelio u tri kronološke cjeline, specifične po svojim sadržajnim naglascima s obzirom na temu koju obrađuje. Prvi dio članka studira glavne crte svećeničkog lika od početka izlaženja Glasnika/Vjesnika 1873. godine do Prvog svjetskog rata. Glasnik u tom razdoblju svećenika promatra kao pastira, rodoljuba i prosvjetitelja te razvija i ističe sljedeće karakteristike koje bi ga trebale resiti: svećenik treba biti svestrano obrazovan intelektualac široke opće kulture, javni društveni, kulturni i politički radnik; čovjek Crkve, duhovnosti, vjere i molitelj. Drugi dio članka zaustavlja se na razdoblju od Prvog svjetskog rata do Drugog vatikanskog koncila. Svećenik je na stranicama Glasnika/Vjesnika viđen kao drugi Krist, žrtva, misnik, duhovnik i kateheta, oličenje Crkve te proročki glas i branitelj kršćanskih vrijednosti u neprijateljski raspoloženom društvenom okružju. No, njegovo djelovanje u tom razdoblju postupno postaje suženo isključivo na dušobrižništvo i predsjedanje liturgijsko-molitvenom životu crkvene zajednice. Unutar trećeg, pokoncilskog razdoblja, autor članka razlikuje apologetsko razdoblje opreza i postupnog otvaranja (do sredine osamdesetih godina) te razdoblje prihvaćanja i asimilacije teološko-eklezioloških koncilskih naglasaka u sadržaj i uređivačku politiku Vjesnika. U vremenu krutog komunizma i zabrinutosti za vlastiti identitet pred koncilskim novinama (do sredine osamdesetih godina) svećenik je čovjek žrtve, molitelj i svjedok; liturg, propovjednik i pastoralni radnik. No, počinju se otvarati i neke koncilske perspektive: svećenik je predstavljen kao čovjek dijaloga i ekumenizma. U vremenu potpunog prihvaćanja i asimilacije koncilske teološko-ekleziloške baštine svećenik je promatran unutar kršćanske zajednice kojoj služi i koju izgrađuje: predstavljen je kao evangelizator, slavitelj otajstava Kristova spasenja i svjedok njegove ljubavi te kao animator suradnika i prvi odgovorni unutar kršćanske zajednice.