| Summary: | Suvremeni pristup u teoriji i praksi socijalnog rada orijentiran na dijete proizlazi iz "modernizacije djetinjstva" gdje je naglasak na važnosti djeteta kao subjekta i građanina s njegovim ili njezinim vlastitim pravima na temelju pripadnosti toj skupini. Istovremeno djeca smještena u javnim ustanovama doživljavaju pomanjkanje skrbi koja bi bila orijentirana na njih same, a kao osobe su nevidljivi. Ovo se osobito odnosi na djecu s posebnim potrebama te na djecu pripadnike manjina koji su najčešće korisnici tradicionalnih oblika javne skrbi, pri čemu doživljavaju infantilizaciju, nasilje unutar ustanove te stigmu. Istovremeno u sustavu javne skrbi poriče se djetinjstvo te djece uslijed prostorne odvojenosti od njihovih obitelji i zajednica. Ovdje ću prikazati kako obje spomenute grupe djece smještajem u institucionalnu skrb doživljavaju građansku onesposobljenost.
|
|---|
