| Summary: | Zadovoljstvo životom jednog odgojitelja vrlo je važno za njegov kvalitetan rad u kontekstu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. S obzirom na činjenicu da istraživanja na uzorcima odgojitelja uglavnom nisu bila ranije provođena, cilj je ovog rada bio analizirati zadovoljstvo životom odgojitelja te eventualne učinke osobina ličnosti na zadovoljstvo životom posredovane profesionalnim sagorijevanjem. Prema rezultatima se dosadašnjih istraživanja očekivao izravan učinak ekstraverzije i neuroticizma na zadovoljstvo životom te značajno posredovanje profesionalnog sagorijevanja na učinke ovih osobina ličnosti. Ispitano je 295 odgojitelja (od toga 4 muškog spola) iz cijele Hrvatske, prosječne dobi 37 godina. Tri varijable ispitane su upitnicima samoprocjene: Skalom zadovoljstva životom, Petofaktorskim upitnikom ličnosti i Maslachin upitnikom sagorijevanja. Rezultati su pokazali značajne izravne efekte ekstraverzije i neuroticizma na zadovoljstvo životom odgojitelja, što je potvrdilo nalaze dosadašnjih istraživanja. Osim izravnih efekata ekstraverzija ima i posredan pozitivan efekt na zadovoljstvo životom posredovan smanjenjem emocionalne iscrpljenosti, dok neuroticizam ima posredan negativan efekt na zadovoljstvo životom kroz povećanje emocionalne iscrpljenosti i percepciju smanjenoga osobnog postignuća. Otvorenost i savjesnost imaju samo posredne pozitivne efekte na zadovoljstvo životom umanjujući osjećaj smanjenoga osobnog postignuća. Depersonalizacija nije pokazala značajan samostalan doprinos objašnjenju zadovoljstva životom, neovisan o ostalim prediktorskim (ličnost) i medijacijskim varijablama. Utvrđeni su nalazi analizirani u kontekstu složenosti ispitanih varijabli i njihovih međusobnih odnosa, kao i važnosti njihova daljnjeg ispitivanja s obzirom na važnost uloge odgojitelja u procesu ranog učenja i poučavanja.
|
|---|
